Bruchov Adagio nosi snažan lirski i gotovo meditativni karakter. Kako vi lično doživljavate emocionalni svijet ovog djela?
Prva tema donosi izrazito dramatski, tragičan ton, koji tek u durskoj varijanti dobiva donekle nostalgičan prizvuk. Druga tema, nasuprot prvoj, predstavlja jedan optimističniji izričaj koji donosi mnogo više topline i pozitivnih emocija. Rekao bih da ovo djelo nosi poruku: naša prošlost nije toliko mračna koliko nam se nekad čini, pa stoga ni naša budućnost nije beznadežna.
Na koji način violončelo, kao instrument blizak ljudskom glasu, oblikuje narativ ovog djela?
Kao instrument izrazito bogatog tona i raznovrsnih registara, violončelo omogućuje ovom djelu da zazvuči u svoj punini te da sav njegov izričaj iznese optimalnim intenzitetom i koloritom. Teško mi je zamisliti ijedan instrument koji bi u ovoj ulozi figurirao bolje nego violončelo.
Postoji li fraza ili trenutak u partituri u kojem osjećate da muzika govori više nego riječi?
U srednjem, razvojnom dijelu, Bruch ponavlja obje teme s početka dijela, ovaj put u variranom obliku. Nizom figuracija one dobivaju izrazito recitativan, deklamativan prizvuk, kao da kompozitor nastoji iscrpiti iz njih sav muzički sadržaj koji mogu dati. U tom dijelu ovog Adagia prepoznajem muziku koja govori više nego što pjeva.
Kako se ovaj Adagio mijenja kada se izvodi pred kolegama iz orkestra, a ne u klasičnom solističkom kontekstu?
Od kolega očekujem mnogo podrške i pozitivne energije te uviđam da im je drago da prate muzičare iz svojeg kolektiva. U tom smislu, smatram da je mnogo lakše svirati pred poznatim ljudima.
Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.
