Glavna umjetnička ideja ciklusa je ideja humanosti kroz umjetnost, a u ovom konkretnom slučaju kroz muziku. Svi programi koncerata izgrađeni su oko važnih aspekata ljudskog života i s ciljem otkrivanja humanosti unutar same muzike i velike moći izražavanja muzike. Muzika je apstraktni jezik koji direktno govori srcu svakog ljudskog bića i apelira na najosnovnija ljudska osjećanja.

Problem rezanja budžeta kulture je nažalost problem i u mnogim drugim zemljama, čak je Njemačka smanjila budžet kulture za 130 miliona….pri tome, kada takva jedna zemlja reže budžet za kulturu on je i dalje toliko veliki da orkestri, festivali klasične muzike, kao i koncertne sezone cvjetaju. Pri tom, vrlo često, problem s klasičnom muzikom je osim novca, direktno uslovljen načinom na koji se vodi kulturna politika jer se kulturom, u današnje vrijeme instant kulture i što kraćih Instagram videa te TikTok objava, nažalost zove svašta. Vi ako u samoposluzi imate pretežno keks, makarone i bombone nećete završiti sa dobrom krvnom slikom. Znači, ako se bezgranično omladini kroz socijalne mreže i sve ostale medije nudi muzika koja NIKADA i NIPOŠTO nije kvalitetna klasična muzika, onda će im takva biti nepoznata i strana. Iz ‘’dobre prakse u inostranstvu‘’ mogla bih pomenuti koncerte BBC Prom (na kojem sam imala priliku učestvovati), gdje se publika, pretežno omladina, na koncertima vrhunskih orkestara ponaša gotovo kao da je na rock koncertu, a svira se ipak isključivo umjetnička muzika. U Francuskoj sam, na primjer, svirala na koncertu ‘’Doručak na travi’’ (djelo slikara Manet – a) gdje su i publika i izvođači bili obučeni u stilu te poznate umjetničke slike. Budući da je medijski kroz škole bila targetirana ponajviše mlada publika ili mlade familije s djecom, na ovom koncertu je bilo zaista mnogo mladih koji su uz klasičnu muziku proživjeli dan kao da su u 19. stoljeću, a pri tom i pojeli ukusan obrok uz lijepo druženje. Naravno, sve se dešavalo na prekrasno uređenom travnjaku i imalo ozbiljnu finansijsku podršku.

Dajem još jedan primjer:
U zadnjih nekoliko godina sam pokušala i sama doprinijeti tome kako predstaviti klasičnu muziku tamo gdje je se ni ne očekuje. Naime, na balkonima u izuzetno bučnim ulicama sa puno kafića, restorana i sl. (u Sarajevu to radim u ulici u kojoj sam se rodila, Štrosmajerovoj) povezem muzičare s gudačkim instrumentima i sviramo, a ton se čuje putem najglasnijih zvučnika kroz cijelu ulicu, vjerujem i dalje. Svi obližnji kafići na kratko ugase svoju muziku da možemo da ’’zasviramo’’ što je i ljudska predivna reakcija na klasičnu muziku i instrument! Pri tom, NIKO od omladine, ne ode iz kafića, restorana, čak svima bude lijepo slušajući Brahmsa, Piazzolu, pa čak i Bacha. Vidim na društvenim mrežama čak i da … je l’ se moderno kaže ‘’ kače’’ ?… na vlastite profile kako prisustvuju koncertu. Ljudi će slušati ono što čuju, a ‘’Samo dobro slušaj’’, zar nam nije to i slogan Sarajevske filharmonije?

Mislim da najveći potencijal orkestra predstavljaju muzičari i osoblje. Sarajevska filharmonija je dosta napredovala u posljednjih nekoliko godina, ali ima još mnogo toga da se uradi. Najveći izazov je imati veći budžet za orkestar kako bi se moglo zaposliti više muzičara, kupiti nove muzičke instrumente, angažovati sjajne soliste i dirigente i tako dalje. Ove stvari će nesumnjivo dramatično povećati kvalitet orkestra i staviti ga na međunarodnu muzičku mapu i to će orkestar učiniti kulturnim ambasadorom zemlje, ali i poznatim zaštitnim znakom.

Ne propustite priliku da poslušate Sarajevsku filharmoniju na nekom od narednih koncerata ovog ciklusa! Garantujemo magično iskustvo! Vidimo se tamo!