Koliko je izazovno izvesti muziku koja je publici već poznata? Da li je odgovornost veća kada izvodite muziku koju publika “već ima u ušima”?

Naravno, odgovornost je veća kada izvodite muziku koja je publici već poznata, jer je važno ponuditi zanimljiv i autentičan umjetnički izraz kako bi to iskustvo publici bilo svježe i inspirativno, uprkos prepoznatljivosti materijala.

Kako se klasični orkestarski aparat transformiše kroz ovakva crossover djela?

To ću po prvi put doživjeti upravo na svom nastupu sa Sarajevskom filharmonijom, ali poznavajući svoje kolege, sigurna sam da će to biti jedno izuzetno pozitivno i inspirativno iskustvo.

Smatrate li da ovakvi aranžmani proširuju prostor u kojem klasična muzika danas živi?

Smatram da ovakvi aranžmani svakako proširuju prostor u kojem klasična muzika danas živi, makar i kroz kraće forme. Publika se mijenja, a ovakav pristup nam omogućava da ispitamo interesovanje za buduće projekte i da klasičnu muziku približimo onima koji s njom inače nisu u svakodnevnom kontaktu.

Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.

Koliko je izazovno graditi narativ na instrumentu koji se rijetko nalazi u solističkom fokusu?


Graditi narativ na trombonu je izazovno jer se on rijetko doživljava kao solistički glas, već kao dio kolektivne orkestarske boje. To od soliste zahtijeva izuzetno jasnu artikulaciju, kontrolu daha i promišljeno oblikovanje fraze kako bi muzička priča ostala uvjerljiva i kontinuirana. Upravo taj izazov otvara prostor za drugačiju, dublju komunikaciju s publikom.

Grøndahlov koncert često se opisuje kao djelo koje ruši stereotipe o trombonu. Kako vi vidite njegovu ulogu u ovom djelu?

U koncertu Launy Grøndahl trombon preuzima ulogu izražajnog, gotovo vokalnog soliste, oslobođenog uobičajenih stereotipa o snazi i masivnosti. Instrument se kreće kroz širok emotivni spektar, od suptilne lirike do dramatičnih vrhunaca, bez potrebe za efektima. Time se trombon potvrđuje kao punopravni nosilac muzičkog narativa.

Šta publika najčešće ne očekuje od trombona, a ovo djelo im upravo to donosi?

Publika često ne očekuje toliku nježnost, fleksibilnost i intimnost u zvuku trombona. Ovo djelo otkriva njegovu sposobnost za dugačke pjevačke linije, fine dinamičke nijanse i unutrašnju emotivnu napetost. Upravo ta suptilnost često bude najveće iznenađenje i najjači utisak za slušaoce.

Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.

Beethovenov Trostruki koncert zahtijeva izuzetnu ravnotežu između tri solista. Kako vi doživljavate odnos individualnosti i zajedništva u ovom djelu?

Sam koncert je napisan tako da svaki instrument zadržava svoj karakter koji kroz cijelo djelo ni u jednom momentu ne bude ugušen, već potaknut od strane druga dva solista. Formalno, Beethoven to čini šireći djelo vodoravno radije nego hijerarhijski – ne prekida motive nego ih uvijek nadovezuje i zaokružuje. Ne piše takmičenje, nego razgovor u kojem niko ne gubi glas ali niko ni ne dominira, pa se samim tim ne dovodi u pitanje balans i problematika važnosti pojedinca. U ovom djelu je zapravo pokazano ono što je univerzalno primjenjivo – bez jasno formirane individualnosti nema ni funkcionalne zajednice.

 Beethoven je Trostruki koncert dugo prepravljao prije objavljivanja. Kako se ta slojevitost i promišljenost osjeća u samoj strukturi djela tokom izvođenja?

Već pri prvom čitanju svake dionice je jasna profinjenost djela. Od jednostavnih a savršeno dorečenih tema do virtuznih dijelova koji su uvijek u službi forme i nikad sami sebi svrha, Beethoven zapravo uranja klavirski trio u simfonijski kontekst, nikad ga ne preklapajući zvukom orkestra. Sa izvođačkog aspekta, zahtjevan ali izrazito zahvalan upravo zbog posvećenosti svim detaljima prilikom komponovanja – balans između lirskih i virtuoznih dijelova koji solistima daje prostor za odmor i promjenu raspoloženja, motivske veze i vrlo jasne tranzicije, te prije svega stalni osjećaj podrške među solistima upravo zbog takve arhitekture djela.

Kako se osjećaj odgovornosti mijenja kada dijelite solističku ulogu umjesto da je nosite sami?

Osjećaj odgovornosti koju dijelite se istovremeno raspoređuje i produbljuje. Postajete odgovorni ne samo za sebe, nego i za slušanje druga dva solista, preuzimanje motiva i ostavljanje prostora za njihov glas. Tako sve postaje slojevitije i samim tim i ljepše. Ne ostajete usamljeni ni u jednom momentu. Publika na sceni ne gleda jednog solistu naspram orkestra, već tri zrele osobe, i osjećaj nadmetanja i potreba za dokazivanjem potpuno prirodno prelazi u povjerenje.

Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.

Moralesov koncert je savremenog izraza i snažne energije. Kako se taj moderni jezik odražava na vašu interpretaciju?

Koncert za dvije trube Erika Moralesa ima moderan i direktan muzički izraz. Muzika je energična, jasna i traži da se svira sigurno i odlučno. Nema puno mjesta za uljepšavanje, važno je da ideja bude jasna, ritam stabilan i karakter muzike prepoznatljiv od početka do kraja.

U partituri postoje brojni momenti koji zahtijevaju gotovo istovremenu reakciju između solista. Koliko precizna međusobna komunikacija postaje ključna za očuvanje muzičke logike djela?


Kod ovog koncerta izuzetno je važno da se oba solista “slušaju” i dišu zajedno. Trube su stalno u razgovoru i nijedna nema sporednu ulogu. Ako nema dobre međusobne povezanosti, muzika lako izgubi snagu i jasnoću.

Da li savremeni koncerti nude veću izvođačku slobodu ili veću odgovornost?

Ovo djelo daje određenu slobodu u izrazu, ali istovremeno traži veliku odgovornost. Pošto ne postoji duga tradicija izvođenja, izvođači sami moraju pronaći pravi karakter i smjer muzike. Upravo zbog toga je izvođenje izazovno, ali i posebno zanimljivo.

Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.

Bruchov Adagio nosi snažan lirski i gotovo meditativni karakter. Kako vi lično doživljavate emocionalni svijet ovog djela?

Prva tema donosi izrazito dramatski, tragičan ton, koji tek u durskoj varijanti dobiva donekle nostalgičan prizvuk. Druga tema, nasuprot prvoj, predstavlja jedan optimističniji izričaj koji donosi mnogo više topline i pozitivnih emocija. Rekao bih da ovo djelo nosi poruku: naša prošlost nije toliko mračna koliko nam se nekad čini, pa stoga ni naša budućnost nije beznadežna.

Na koji način violončelo, kao instrument blizak ljudskom glasu, oblikuje narativ ovog djela?

Kao instrument izrazito bogatog tona i raznovrsnih registara, violončelo omogućuje ovom djelu da zazvuči u svoj punini te da sav njegov izričaj iznese optimalnim intenzitetom i koloritom. Teško mi je zamisliti ijedan instrument koji bi u ovoj ulozi figurirao bolje nego violončelo.

Postoji li fraza ili trenutak u partituri u kojem osjećate da muzika govori više nego riječi?

U srednjem, razvojnom dijelu, Bruch ponavlja obje teme s početka dijela, ovaj put u variranom obliku. Nizom figuracija one dobivaju izrazito recitativan, deklamativan prizvuk, kao da kompozitor nastoji iscrpiti iz njih sav muzički sadržaj koji mogu dati. U tom dijelu ovog Adagia prepoznajem muziku koja govori više nego što pjeva.

Kako se ovaj Adagio mijenja kada se izvodi pred kolegama iz orkestra, a ne u klasičnom solističkom kontekstu?

Od kolega očekujem mnogo podrške i pozitivne energije te uviđam da im je drago da prate muzičare iz svojeg kolektiva. U tom smislu, smatram da je mnogo lakše svirati pred poznatim ljudima.

 

Više o koncertu pročitajte ovdje.
Karte možete kupiti online, te na svim prodajnim mjestima sistema Kupi Kartu.